Bicikl

Blog Malog pingvina

Sa ponosom vam predstavljamo Blog Malog pingvina, osmišljen kao mesto na kojem možete da kreirate članke iz događaja u kojima ste bili aktivni učesnik, a za koje smatrate da su u određenoj meri unapredili kvalitet vašeg života! Podelite Vaše članke sa svojim prijateljima, ulepšajte im dan!

Ocena korisnika:  5 / 5

Zvezda aktivnaZvezda aktivnaZvezda aktivnaZvezda aktivnaZvezda aktivna

Ljudi su od davnina pokazivali težnju ka kockarskom ponašanju. Gatali su u kamenčiće i životinjske kosti da bi predvideli događaje u bliskoj budućnosti, sveštenici Maja su gledali u tek izvađena, vrela i pulsirajuća srca žrtava da bi dopreli do bogova, Grci su gledajući u jetru zaklanih životinja predviđali ishod predstojećih bitaka, mnoga društva su gatala u dim, pljuvačku ...

Suština takog ljudskog ponašanja leži u činjenici da su ljudi po svojoj prirodi skloni razmišljanju, promišljanju, analitičkom odnosu prema događajima i stvarima, izvlačenju zaključaka. Suština kockarskog ponašanja upravo leži u činjenici da ljudi dok se kockaju: razmišljaju! Kockanje nije supstanca koja se, kao alkohol ilil psihoaktivne supstance, unose u ljudsko telo ~ spolja! ~ i na taj način menja svest osobe koja je koristi. Kockanjem se podstiče osnovna ljudska potreba za razmišljanjem i i zvlačenjem zaključaka! Način na koji se to izvodi je u suprotnosti sa ljudskom potrebom da bude koristan član društva. Da doprinosi razvoju društva. Kockari biraju put ljudske potrebe da bez ikakvog, ili sa izuzetno malo napora ~ jednom vrstom pasivnog odnosa ~ ostvare određenu ličnu dobit. To rade na sebičan način. Takvim svojim ponašaljem, ljudi koji su skloni da kockanjem podstiču sebe na razmišljanje u znatnoj meri unazađuju i upropašćavaju kvalitet sopstvenog života. Takvim svojim ponašanjem kockari kao ljudska bića propadaju. 

Upravo zbog ovih činjenica nije moguće napraviti lek protiv kockarskog ponašanja. Ipak, ukoliko bi se medicinski radnici odlučili da takav lek naprave, on bi morao sadržati sustance koje sprečavaju ljudsku potrebu za razmišljanjem. Na taj način bi medicinski radnici izgubili suštinu svog postojanja ~ da pomažu ljudima koji imaju problem, zato što bi stvorili lek koji po svom dejstvu sputava osnovnu ljudsku potrebu ~ potrebu za razmišljanjem!

Utilizam: filozofska škola Đeremi Bentam i Đon Stjuart Mil

Utilizam je etnička, pravna, socijalna, ekonomska i psihološka teorija, koja u ponašanju ljudi kao vrhunsku vrednost ističe vladavinu principa korisnosti, a ne zaštitu neke moralne ili druge vrline i vrednosti. Utilizam u normativnoj etici, je tradicija koja potiče iz ideja kasnog 18. i 19. veka, engleskih filozofa i ekonomista Đeremi Bentam i Đon Stjuart Mil, po kojima je jedna akcija ispravna ako služi dostizanju sreće, a pogrešna ako izazove suprotan efekat od sreće, ali ne samo sreće onoga ko izvodi akciju, nego i svih onih koje na bilo koji način ta akcija dotiče. Ova teorija je u suprotnosti sa egoizmom, po koje pojedinac treba da stavlja svoj interes na prvo mesto, čak i na uštrb interesa ostalih pojedinaca.

Pozitivizam: sociološka škola Ogist Kont 

Pozitivizam je pravac u filozofiji i nauci kojem je polazna tačka samo ono što je pozitivno, činjenično i iskustvom dato, i koji svoja istraživanja i izlaganja vrši samo u ovim granicama, odbacujući svaki metafizički put kao potpuno nepotreban i nekoristan. Ovim se imenom naročito zove filozofska i sociološka škola Ogista Konta (Auguste Comte; Monpelje, 19. februar 1798 - Pariz, 5. septembar 1857), tvorca ovoga izraza, koja, odbacujući metafiziku, ograničava ljudsko znanje samo na odnose i zakone, na pozitivne nauke: matematiku, astronomiju, fiziku, hemiju, biologiju i sociologiju.

Ocena korisnika:  5 / 5

Zvezda aktivnaZvezda aktivnaZvezda aktivnaZvezda aktivnaZvezda aktivna

Danas je u Blok Gallery ~ Blok 45 ~ održana izložba slika Jasmine Redžić Gavrankapetanović, umetnice iz Sarajeva. Ja sam se odazvao na poziv Jasmine da budem prisutan na njenoj izložbi.

Jasmina Ređić Gavrankapetanović

Rođena u Sarajevu 1980. godine. Živi u Sarajevu. Radi kao viši asistent, Akademija likovnih umjetnosti, Nastavnički odsjek.

Nova prošlost

Uništavanje spomenika nastalih za vrijeme SFRJ, kao i starijih kulturno-historijskih spomenika poput vjerskih i drugih objekata, označilo je početak brisanja fizičkih tragova prošlosti ali i sjećanja na nju. Stvaranjem nove prošlosti, iz historije se isključuju svi oni elementi koji se smatraju nepoželjnim ili koji se konfrontiraju novonastalim kanonima vrijednosti. Uništavanjem ili namjernim zapuštanjem spomenika učesnicima NOB-a stvara se prostor za ovjekovječavanje novih heroja i/ili žrtava.

Problem suočavanja sa recentnom prošlošću tijesno je vezan za kolektivni odnos naspram sječanja na II svjetski rat. Masovni ratni zločini počinjeni u ratu protiv BiH (1992-1995) ponovo su oživjeli traume koje su se smatrale odavno zaboravljenim. Pored toga što sjećanja na zločine počinjene 1941-1945 nisu izblijedila, ona su značajno uticala na oblikovanje našeg odnosa sa zločinima počinjenim prije 20 godina. Iz toga razloga ova serija crteža nastalih u proteklih 12 mjeseci nosi naslov Nova prošlost. Upotreba dokumentarne fotografije, koja se pretežno odnosi na II svjetski rat, ali nije nužno vezana za područje bivše SFRJ, omogućava indirektno propitivanje sadašnjosti. Fragmentiranjem dokumenata iz prošlosti i rekreiranjem cijeline u formi crteža nastoji se ponuditi vremenski i prostorno određen oblik. Pitanje filtriranja pamćenja kroz prizmu novonastalih društveno-političkih uslova nije svojstveno samo Bosni, ipak, ovdje ciklus destrukcije i ponovne rekonstrukcije prošlosti posjeduje specifične oblike.

Oživljavanjem traumetične prošlosti dodatno je usložnjena društvena interpretacija dalje ali i bliže historije. Dovodeći do opasnih granica zloupotrebe osjećanja nova prošlost također reproducira krajnje diskriminatornu hijerarhiju između onih koji imaju pravo na mjesto u novoj historiji i onimh kojima je to pravo trajno oduzeto.

Umetnički savet

Izložbu Jasmine Ređić Gavrankapetanović u Blok Gallery je odobrio umetnički savet u sastavu: Ljubomir Vučinić, Željka Momirov, Vladimir Ristivojević i Marija Radoš.

Lični utisci

Na izložbi sam pričao sa Jasnom o tehnici koju je upotrebila za kreiranje prikazanih slika. Pričali smo o ratnih godinama, obnovi Bosne, zaboravljanju prošlosti i kreiranju nove budućnosti. Ova nesvakidašnja tehnika i tema izložbe mi se svidela. Smatram da sam učešćem na Jasninoj izložbi oplemenio sopstveni život.